ZagrebCity.com :: Povijest

Povijest Zagreba

Svaki grad, pa tako i Zagreb ima svoju povijest i svoju sudbinu koja često ne ovisi o volji i želji njegovih stanovnika. Ta je sudbina puna nenadanih obrata, događaja i osoba koji će stvarati jedan povijesni slijed i tako ispričati priču. Ovo je priča o gradu koji je doista bogata riznica civilizacijskog i kulturnog naslijeđa, od pretpovijesnog doba i arheoloških nalaza rimske kulture do današnjih dana.

Grad Zagreb se razvio na jugozapadnom panaonskom području između planine Medvednice i prekosavske ravnice. Prvi nalazi o životu na ovim područjima datiraju još iz kamenog doba, oko 35.000 godina pr.Kr. Špilje Šupljata peć i Veternica samo su neka od nalazišta ostataka pećinskog medvjeda, nagorijelih kostiju, ognjišta i koštanih šiljaka.

Kasniji nalazi nam govore o daljnjem naseljavanju područja današnjeg Zagreba od strane Ilira, zatim Kelta sve do dolaska Rimljana 228. godine pr.Kr.

Poznato je nalazište ostataka antičkog grada Andautonija, iz 1. – 4. stoljeća, na području današnjeg sela Ščitarjevo, kraj Zagreba. Danas je tamo arheološki park koji ukazuje na gotovo 2000 godina staru tradiciju urbanog života na zagrebačkom području. Na mnogim drugim lokacijama također su pronađeni mnogobrojni ostaci predmeta i naselja iz doba Rimljana.

Rimsku prisutnost u ovim krajevima od 4. i 5. stoljeća polako zamjenjuju upadi i pustošenja od strane plemena Gota, kasnije Avara i Slavena, što i dovodi do uništenja Andautonije 615. godine ali i drugih rimskih naselja na području današnje Hrvatske.

Prolaskom slavenskih plemena kroz ove krajeve počinje naseljavanje Hrvata na ovim područjima i među takve se ubrajaju i stanovnici ZA BREGOM, za obalom Save, gdje će se kasnije razviti utvrđeno naselje Gradec.

Prvo naselje i dio grada koji danas čini njegovu samu jezgru, nastaje na području današnje stolne crkve i Kaptola. To se naselje protezalo uz lijevu obalu potoka Medveščaka do Draškovićeve ulice, obuhvaćajući park Ribnjak i današnji Kaptol. To naselje zatiče i ugarski kralj Ladislav Arpadović koji 1094. u njemu osniva prvu biskupiju, podređenu nadbiskupu u Ostrogonu (Ugarska). Kaptol se razvijao kao duhovno središte, u kojem su kanonici dobili zemljište za stanovanje, gdje su kasinije gradili svoje kurije. Biskupija se mogla osnovati samo na mjestu gdje postoji naselje jer crkveno pravo ne dopušta drugu mogućnost. Tako naselje pravno postaje grad i tim činom ulazi u povijest, 1094. godina kao rođendan grada Zagreba!

Postoje razne priče i legende o nastanku imena Zagreb. Jedna od njih je i legenda o Manduši i banu koji je žedan doviknuo djevojci kraj vrela: zagrabi Mandušo! Tako je vrelo na glavnom gradskom trgu dobilo ime Manduševac a grad ime Zagreb, no vrlo je vjerojatno da ime potječe od slavenskog glagola zagrepsti tj. ukopati ili opkopati što upućuje na to da su se najstariji stanovnici zaštitili opkopom oko naselja.

Nešto kasnije nego prvo naselje na Kaptolu, na desnoj, zapadnoj strani potoka Medveščak, razvilo se naselje Kerec, kasnije Communitas de monte Greci, Gradec, Grecz ili Grič kako ga danas zovemo.

Oba naselje doživjela su 1241. provalu i haranje Tatara. Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. bježeći prema Jadranskom moru, nakratko se sakrio u Gradecu, ali ga pred tatarskom najezdom brzo napušta. Naselja su opljačkana i spaljena, a stolna crkva na Kaptolu teško je oštećena. Ipak, tražeći kralja Tatari brzo napuštaju Zagreb.

1242. godine hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. u želji da se zahvali stanovnicima na pruženom utočištu ali i da ponovo izgradi obranu svoje zemlje, daje Gradecu tzv. Zlatnu bulu, povlasticu kojom se stanovnici Gradeca izuzimaju od županske vlasti, a kralju se obvezuju na vojnu dužnost.

Neposredno nakon povlačenja Tatara građani počinju utvrđivati Gradec. Utvrđivanje je uglavnom završeno 1266. Bedemi s kulama i vratima opasivali su grad u obliku trokuta. Gradec je imao 7 kula i 5 gradskih vrata: Kamena vrata, Nova vrata, Mala poljska vrata – Dverce, Surovo dverce i Mesnička vrata. Podno Gradeca nastaje njegovo predgrađe - Njemačka (Šoštarska) ves i Nova varoška ves (današnja Ilica). Građani su birali magistrata i gradskog suca, a najugledniji gradski službenik bio je kapetan, koji je nadgledao gradske utvrde. U gradu su živjeli trgovci i obrtnici udruženi u cehove. Centar Gradeca bio je na Markovom trgu a grad se toliko brzo razvijao da je još u 13. stoljeću počeo kovati vlastiti srebrni novac – zagrebački denar.

Istodobno se pod utjecajem crkvenog reda Cistercita, odvija obnova i utvrđivanje Kaptola. Na kanoničkim se posjedima sjeverno od Kaptola razvija Nova ves, na današnjem Dolcu gradi se samostan i crkva sv. Marije.

U 14. stoljeću počinje gradnja Katedrale sv. Stjepana. S pojavom opasnosti od Turaka počinju se graditi zidine i kule oko Kaptola a krajem 15. stoljeća i utvrda oko same Katedrale, koja je 1522. potpuno okružena sa 8 kula i kao takva bila je jedina crkva – tvrđava u Europi u to vrijeme. Crkva je stradavala više puta tijekom stoljeća, što od potresa, požara i povremenih sukoba između svjetovnog Gradeca i duhovnog, biskupskog Kaptola.

U potresu 1880. godine uništen je veći dio crkve i tada počinje njena obnova u neogotičkom stilu. 1906. srušeni su bedemi i kula ispred Katedrale i takav je oblik zadržan sve do danas.

Tijekom stoljeća dolazilo je do čestih sukoba između Kaptola i Gradeca. Kaptol je pokušavao prikupljati papinske namete, zbog čega su se građani Gradeca bunili. Dolazilo je do pravih malih ratova koji su završavali pohodima na Gradec ili Kaptol. Najveći sukob tzv. Građanski rat izbio je 1527. godine ali je ubrzo uspostavljen mir zbog velike opasnosti od Turaka.

Iako su stoljećima Kaptol i Gradec dvije zasebne općine, ipak se od 16. stoljeća počinje postupno upotrebljavati naziv Zagreb za obje općine.

1557. godine Hrvatski sabor proglašava Zagreb političkim središtem i glavnim gradom Hrvatske i Slavonije.

Hrvatski banovi do početka 17. stoljeća nisu stolovali u Zagrebu; prvi ga je za svoje sjedište izabrao Nikola Frankopan 1621.

Na poziv Hrvatskog sabora, u Zagreb 1606. dolaze Isusovci a godinu dana kasnije iz Ljubljane prenose tiskaru u svoj zagrebački kolegij, počinju gradnju crkve sv. Katarine i otvaraju prvu gimnaziju.

23.09.1669. isusovci utemeljuju prvo Sveučilište u ovom dijelu Europe, ACADEMIA ZAGRABIENSIS, na kojoj se predavala filozofija, teologija i pravo.

Tijekom 17. i 18. stoljeća, u baroknoj obnovi grada, podižu se mnoge raskošne plemićke palače, samostani i crkve. U grad doseljavaju imućne plemićke obitelji, kraljevi službenici, crkveni velikodostojnici i bogati trgovci iz cijele Europe ali je isto tako Zagreb više puta teško stradao od velikih požara i kuge.

Godine 1776. prebačeno je iz Varaždina u Zagreb sjedište Hrvatskoga kraljevskog vijeća (vlade), a za vladavine Josipa II. Habsburga grad postaje sjedište Varaždinskoga i Karlovačkoga generalata.

U 19. stoljeću počinje brži gospodarski, politički i kulturni razvoj Zagreba. Stoljetne razlike između biskupskoga grada i slobodnoga kraljevskoga grada pomalo se brišu, osobito pod utjecajem hrvatskoga narodnog preporoda, i 1850. godine dolazi do ujedinjenja susjednih općina u slobodni i kraljevski glavni grad Zagreb, sa oko 15.000 stanovnika.

Zagreb je 1880. godine pogodio razoran potres te je nakon toga pokrenuta obnova i modernizacija mnogih dotrajalih četvrti i građevina. Podižu se reprezentativne javne zgrade, uređuju parkovi i fontane, organiziraju se javni prijevoz i komunalne usluge.

Prva željeznička pruga preko Zagreba otvorena je 1862., iduće godine puštena je u pogon plinara, grad je dobio svoj vodovod 1878., konjski tramvaj uveden je 1891., a električni tramvaj predan prometu 1910. (električna je centrala podignuta 1907.)

Kulturni razvoj Zagreba u 19. stoljeću obilježavaju datumi osnutka nekih važnih kulturnih i prosvjetnih ustanova: 1826. Glazbeno društvo (poslije Glazbeni zavod), a 1829. i prva glazbena škola, 1834. prvo glumište, 1839. Matica ilirska (od 1874. Matica hrvatska), 1840. Hrvatsko narodno kazalište, 1846. Narodni muzej, 1866. Akademija znanosti i umjetnosti (danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti)...

Razvoj industrije započinje sredinom 19. stoljeća. Već 1910. u gradu ima više od stotinu industrijskih poduzeća, od kojih su najvažnija strojarska, tekstilna, prehrambena i grafička. Između dva rata Zagreb je bio jako industrijsko središte. U njemu je 1926. proradila i prva radiopostaja.

Dvadeseto stoljeće donosi u Zagreb duh secesije. Grad živi u obilju građanskog društva, čvrsto povezan s tadašnjim europskim središtima kulture, umjetnosti i znanosti.

Osnutkom Banovine Hrvatske, 1939. Zagreb postaje njezino središte, za 2. svjetskoga rata glavni grad Nezavisne Države Hrvatske, ali i središte otpora nacizmu i fašizmu, kroz komunističku partiju i partizanski pokret.

Slomom nacizma u 2. svjetskom ratu i uspostavom komunističke vlasti 1945. godine, Hrvatska postaje dijelom Federativne Narodne Republike Jugoslavije (kasnije socijalističke SFRJ), a Zagreb glavni grad Socijalističke Republike Hrvatske. Nova je vlast uz primjenu revolucionarnoga terora, konfiscirala poduzeća te nacionalizirala ostali dio gospodarstva. To je, uz velik priljev ruralnoga pučanstva, dovelo do sveopće stagnacije Zagreba.

Krajem pedesetih godina 20. stoljeća grad se ponovo polako budi i počinje svoj suvremeni razvoj. Grad se širi južno, preko rijeke Save. 1958. tamo se otvara Zagrebački velesajam. Počinje se graditi zračna luka. Postupno se osnivaju kulturne i znanstvene ustanove: kazališta , muzeji i galerije. Sveučilište dobiva nove zgrade i fakultete. TV Zagreb (danas Hrvatska televizija), počela je s emitiranjem 15. 05. 1956.

Zagreb je 1964. pogodila i velika poplava što je pokrenulo nova urbanistička rješenja i gradnju novih stambenih naselja južno od rijeke Save.

Unatoč gospodarskoj i kulturnoj kolonizaciji 1948.-1990., Zagreb je glavno duhovno središte otpora jugokomunističkome režimu (»Hrvatsko proljeće« 1971.) te žarište kulturne i nacionalne samosvijesti.

1990. održavaju se prvi višestranački i demokratski izbori u Republici Hrvatskoj.

1991. dolazi do raspada Jugoslavije te Republika Hrvatska proglašava samostalnost i suverenost.

1992. većina svjetskih država priznaje samostalnu Republiku Hrvatsku, koja u svibnju iste godine postaje punopravna članica Ujedinjenih naroda. Unatoč međunarodnom priznanju Hrvatske, jugoslavenska je vojska pod utjecajem Srbije i njene velikosrpske politike i uz pomoć srpske paravojske izvršila agresiju na Hrvatsku i okupirala dijelove njenog teritorija. Tako počinje Domovinski rat, koji traje do 1995. godine, u kojem je na kraju Hrvatska vojska oslobodila najveći dio okupiranih područja. U studenom 1995., Daytonskim sporazumom okončan je rat, a 1998. mirnom reintegracijom istočne Slavonije Republika Hrvatska vratila je preostali dio svojeg međunarodno priznatog teritorija.

Iako Zagreb, kao glavni grad samostalne Republike Hrvatske nije pretrpio velika razaranja tijekom Domovinskog rata, mnogi su Zagrepčani kao dragovoljci sudjelovali u domovinskom ratu, od kojih su mnogi poginuli.

Zagreb će pamtiti i 2 raketna napada na grad. Prvi, 07.10.1991. kada su jugoslavenski zrakoplovi raketirali Banske dvore, sjedište Hrvatske vlade, koji je prošao bez ljudskih žrtava i drugi, 02. i 03.05.1995. kada je u raketnim napadima na grad poginulo 6 osoba a 175 ih je teže ili lakše ranjeno. Gađano je gradsko središte, dječja bolnica u Klaićevoj ulici, jedna od dvorana Hrvatskog narodnog kazališta, gimnazija u Križanićevoj ulici.

Nakon Domovinskog rata, Zagreb sve više postaje srednjoeuropskom metropolom. Zagreb je grad koji po svojem kulturnom i povijesnom naslijeđu i značaju pripada među najvitalnije gradove Europe te se kroz svoju povijest razvio u kulturno, znanstveno, trgovačko, političko i industrijsko središte Republike Hrvatske.

Vezane stranice:

• Povijest Zagreba
• Zagreb Danas
• Dolazak u Zagreb
• Servisne informacije
• Kvartovi